Zahvaljujući činjenici da Hrvatska u globalnom zatopljenju sudjeluje s tek 0,06 posto, ne treba se bojati zahtjevnog sporazuma koji je gotovo 200 država sklopilo na pariškoj konferenciji o promjeni klime ovog vikenda – zaključak je našeg Ministarstva zaštite okoliša i prirode, kao i drugih naših sugovornika, upućenih u ono što će se nakon Pariza od svijeta tražiti.
Velik izazov
Tamo je zaključeno da emisije stakleničkih plinova, prvenstveno CO2, treba smanjiti toliko da temperatura do kraja stoljeća ne naraste za više od 1,5 »celzijevaca«, za razliku od gotovo tri stupnja, koliko nam prognoziraju znanstvenici.
Kako će do cilja doći i koliko će u realizaciji sudjelovati, nakon Pariza treba odrediti svaka država. Prijedlog EK-a je da sve države EU-a emisije CO2 do 2030. smanje za najmanje 40 posto u odnosu na razinu iz 1990, dok će, pojašnjavaju u Ministarstvu zaštite okoliša, unutar EU svaka pojedina država imati svoje specifične obaveze i ciljeve.
Pariški sporazum je puno veći izazov i promjena za druge članice pariške konferencije nego li za Hrvatsku, odgovaraju iz Ministarstva na pitanje što mi konkretno moramo poduzeti. U izradi je, kažu, Niskougljična strategija, a početkom iduće godine počinje i izrada Strategije prilagodbe klimatskim promjenama.
»Radimo i na mjerama vezanim uz klimatske promjene – poticanje čistijeg transporta i energetska obnova u zgradarstvu. Jedan od najefikasnijih načina smanjivanja emisija CO2 je provođenje mjera energetske učinkovitosti. Prilikom obnove pročelja i zamjene stolarije na zgradama i kućama omogućuje se niža potrošnja energije, a time i niže emisije CO2. To je vrlo važno, budući da 36 posto emisija stakleničkih plinova u Hrvatskoj dolazi upravo iz sektora zgradarstva«, odgovaraju. Niskougljična strategija bit će temeljni dokument kojim će se obveze smanjenja emisija stakleničkih plinova prenijeti u sektore energetike, prometa, zgradarstva, ruralnog razvoja, korištenja zemljišta i šumarstva te gospodarenja otpadom. Za zaokret prema niskougljičnoj ekonomiji, postupnom tranzicijom, u 2030. Hrvatska će morati ulagati oko 0,72 posto BDP-a. Također, od 2014. do 2020. godine za ulaganja u projekte energetske učinkovitosti, energetike i obnovljivih izvora energije na raspolaganju su nam gotovo četiri milijarde kuna. Projektima koji će se sufinancirati iz EU fondova stvorit će se preduvjeti za niže emisije CO2, zaključuju u Ministarstvu.
Što s Plominom C
Hrvatska mora, prije svega, donijeti novu, prilagođenu energetsku strategiju, po kojoj će veliku većinu energije proizvoditi iz obnovljivih izvora – smatra Vjeran Piršić iz Eko Kvarnera. Hrvatska je sreća, kaže, što velik dio električne energije dobiva iz hidroelektrana, i što ima male emisije CO2, no ne zahvaljujući energetskoj strategiji, već činjenici da nam je, nažalost, propala industrija.
Plomin C je, zaključuje, ionako već mrtav projekt, budući da sve upućuje na to da mu Europska komisija zbog ugovora između japanskog Marubenija kao potencijalnog investitora, i HEP-a, neće dati zeleno svjetlo. Na pitanje što zahtjevni ciljevi pariške konferencije znače za Plomin C, iz Ministarstva gospodarstva odgovaraju samo neslužbeno, napominjući kako projekt ove elektrane predviđa daleko niže emisije stakleničkih plinova od onih koje su u Plominu sada. Kad bi sve elektrane u EU radile tehnologijom koju će imati Plomin C, zaključuju, emisije štetnih plinova bi bile deset puta manje nego što već jesu.
Izvor: Novi list/ Bojana Mrvoš Pavić.
